Energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini mogla bi se pokazati toliko ekonomski destruktivnom i za Rusiju i za Evropsku uniju da bi na kraju mogla umanjiti obje kao velike sile na svjetskoj sceni.Implikacija ove promjene – koja je još uvijek nejasna – je da se čini da se brzo krećemo u bipolarni svijet kojim dominiraju dvije supersile: Kina i Sjedinjene Države.

Ako posmatramo posthladnoratovski trenutak unipolarne dominacije SAD-a koji traje od 1991. do finansijske krize 2008. godine, onda period od 2008. do februara ove godine, kada je Rusija napala Ukrajinu, možemo tretirati kao period kvazi-multipolarnosti. .Kina je brzo rasla, ali ekonomska veličina EU – i rast prije 2008. – dali su joj legitimno pravo kao jedna od velikih svjetskih sila.Ekonomsko oživljavanje Rusije od otprilike 2003. godine i kontinuirana vojna snaga stavili su je i na mapu.Lideri od Nju Delhija do Berlina do Moskve pozdravili su multipolarnost kao novu strukturu globalnih poslova.

Trenutni energetski sukob između Rusije i Zapada znači da je period multipolarnosti sada završen.Iako ruski arsenal nuklearnog oružja neće nestati, zemlja će se naći kao mlađi partner sferi uticaja koju predvode Kinezi.Relativno mali uticaj energetske krize na američku ekonomiju, u međuvremenu, biće hladna uteha za Vašington geopolitički: odumiranje Evrope na kraju će degradirati moć Sjedinjenih Država, koje su dugo smatrale kontinent prijateljem.

Jeftina energija je osnova moderne ekonomije.Iako energetski sektor, u normalnim vremenima, čini samo mali dio ukupnog BDP-a za najnaprednije ekonomije, on ima ogroman utjecaj na inflaciju i ulazne troškove za sve sektore zbog svoje sveprisutnosti u potrošnji.

Cijene električne energije i prirodnog plina u Evropi sada su blizu 10 puta više od istorijskog prosjeka u deceniji koja je prethodila 2020. Ovogodišnji masivni porast je skoro u potpunosti posljedica ruskog rata u Ukrajini, iako su ga ovog ljeta pogoršale ekstremne vrućine i suša.Do 2021. Evropa (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo) ovisila je o ruskom uvozu za oko 40 posto svog prirodnog plina, kao i značajan dio svojih potreba za naftom i ugljem.Mjesecima prije svoje invazije na Ukrajinu, Rusija je počela da manipuliše energetskim tržištima i podiže cijene prirodnog gasa, navodi Međunarodna agencija za energiju.

Evropska energija košta oko 2 posto BDP-a u normalnim vremenima, ali je skočila na procijenjenih 12 posto zbog porasta cijena.Visoki troškovi ove veličine znače da mnoge industrije širom Evrope smanjuju poslovanje ili se potpuno gase.Proizvođači aluminijuma, đubriva, topionice metala i staklari posebno su osetljivi na visoke cene prirodnog gasa.To znači da Evropa može očekivati ​​duboku recesiju u narednim godinama, iako ekonomske procjene o tome koliko je duboka variraju.

Da budemo jasni: Evropa neće osiromašiti.Niti će se njeni ljudi smrznuti ove zime.Rani pokazatelji ukazuju na to da kontinent radi dobar posao u smanjenju potrošnje prirodnog gasa i punjenju svojih rezervoara za zimu.Njemačka i Francuska su svaka nacionalizirale glavne komunalne kompanije – uz znatne troškove – kako bi svele na minimum poremećaje kod potrošača energije.

Umjesto toga, stvarni rizik sa kojim se kontinent suočava je gubitak ekonomske konkurentnosti zbog sporog ekonomskog rasta.Jeftin gas je zavisio od lažne vere u rusku pouzdanost, a to je zauvek nestalo.Industrija će se postupno prilagođavati, ali će za tu tranziciju trebati vrijeme - i može dovesti do bolnih ekonomskih dislokacija.

Ovi ekonomski problemi nemaju nikakve veze s tranzicijom čiste energije ili hitnim odgovorom EU na poremećaje na tržištu uzrokovane ratom u Ukrajini.Umjesto toga, mogu se pratiti do prošlih odluka Evrope da razvije ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, posebno prirodnom gasu.Iako obnovljivi izvori energije poput sunca i vjetra mogu na kraju zamijeniti fosilna goriva u obezbjeđivanju jeftine električne energije, oni ne mogu lako zamijeniti prirodni plin za industrijsku upotrebu – pogotovo zato što je uvezeni tečni prirodni plin (LNG), često reklamirana alternativa plinu iz plinovoda, znatno skuplji.Pokušaji nekih političara da okrive tranziciju čiste energije za tekuću ekonomsku oluju su stoga neumjesni.

Loše vijesti za Evropu čine već postojeći trend: od 2008. godine udio EU u globalnoj ekonomiji je opao.Iako su se Sjedinjene Države relativno brzo oporavile od Velike recesije, evropske ekonomije su se snažno borile.Nekima od njih bile su potrebne godine da ponovo narastu na nivoe prije krize.U međuvremenu, ekonomije u Aziji su nastavile da rastu brzinom koja bode oči, predvođena ogromnom kineskom ekonomijom.

Između 2009. i 2020. godine, godišnja stopa rasta BDP-a EU u prosjeku je iznosila samo 0,48 posto, prema Svjetskoj banci.Stopa rasta u SAD u istom periodu bila je skoro tri puta veća, u prosjeku 1,38 posto godišnje.I Kina je rasla neverovatnom brzinom od 7,36 posto godišnje u istom periodu.Neto rezultat je da, iako je udio EU u globalnom BDP-u bio veći od udjela i Sjedinjenih Država i Kine 2009. godine, sada je najniži od tri.

Tek 2005. godine, EU je činila čak 20 posto globalnog BDP-a.To će činiti samo polovinu tog iznosa početkom 2030-ih ako se ekonomija EU smanji za 3 posto 2023. i 2024., a zatim nastavi svoju mlaku stopu rasta prije pandemije od 0,5 posto godišnje, dok ostatak svijeta raste za 3 posto ( globalni prosjek prije pandemije).Ako zima 2023. bude hladna i nadolazeća recesija se pokaže ozbiljnom, evropski udio u globalnom BDP-u mogao bi pasti još brže.

Što je još gore, Evropa daleko zaostaje za drugim silama u pogledu vojne snage.Evropske zemlje su decenijama štedjele na vojnim izdacima i ne mogu lako nadoknaditi ovaj nedostatak investicija.Bilo koja evropska vojna potrošnja sada – da se nadoknadi izgubljeno vrijeme – dolazi uz oportunitetni trošak za druge dijelove ekonomije, potencijalno stvarajući dodatno otezanje rasta i prisiljavajući bolne odluke o rezovima socijalne potrošnje.

Situacija Rusije je vjerovatno teža od situacije u EU.Istina, zemlja i dalje ostvaruje ogromne prihode od izvoza nafte i gasa, uglavnom u Aziju.Na duge staze, međutim, ruski naftni i gasni sektor će vjerovatno opasti – čak i nakon što se rat u Ukrajini završi.Ostatak ruske ekonomije se bori, a zapadne sankcije će lišiti energetski sektor zemlje tehničke ekspertize i investicionih finansija koje su mu očajnički potrebne.

Sada kada je Evropa izgubila poverenje u Rusiju kao dobavljača energije, jedina održiva strategija Rusije je da svoju energiju prodaje azijskim kupcima.Srećom, Azija ima mnogo rastućih ekonomija.Na nesreću Rusije, skoro čitava njena mreža cjevovoda i energetske infrastrukture trenutno je izgrađena za izvoz u Evropu i ne može se lako okrenuti na istok.Moskvi će biti potrebne godine i milijarde dolara da preorijentiše svoj izvoz energije — i vjerovatno će otkriti da se može okrenuti samo prema finansijskim uslovima Pekinga.Zavisnost energetskog sektora od Kine vjerovatno će se prenijeti na širu geopolitiku, partnerstvo u kojem Rusija igra sve mlađu ulogu.Priznanje ruskog predsjednika Vladimira Putina od 15. septembra da je njegov kineski kolega Xi Jinping imao "pitanja i zabrinutosti" u vezi s ratom u Ukrajini nagoveštava razliku u moći koja već postoji između Pekinga i Moskve.

 

Nedostatak hrane – i visoke cijene onoga što je dostupno – mogu predstavljati čak veći problem u ovim regijama od energije.Rat u Ukrajini pokvario je žetve i transportne rute ogromne količine pšenice i drugih žitarica.Veliki uvoznici hrane poput Egipta imaju razloga da budu nervozni zbog političkih nemira koji često prate rastuće cijene hrane.

Suština svjetske politike je da se krećemo prema svijetu u kojem su Kina i Sjedinjene Države dvije najveće svjetske sile.Skretanje Evrope sa strane od svetskih poslova naškodiće interesima SAD.Evropa je – uglavnom – demokratska, kapitalistička i posvećena ljudskim pravima i međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima.EU je također prednjačila u svijetu u propisima koji se odnose na sigurnost, privatnost podataka i okoliš, primoravajući multinacionalne korporacije da unaprijede svoje ponašanje širom svijeta kako bi odgovarali evropskim standardima.Skretanje Rusije sa strane može izgledati pozitivnije za interese SAD, ali nosi rizik da će Putin (ili njegov nasljednik) reagovati na gubitak statusa i prestiža zemlje napadom na destruktivne načine - možda čak i katastrofalne.

Kako se Evropa bori da stabilizuje svoju ekonomiju, Sjedinjene Države bi trebale da je podrže kad god je to moguće, uključujući izvoz nekih svojih energetskih resursa, kao što je LNG.Ovo je možda lakše reći nego učiniti: Amerikanci se još nisu u potpunosti probudili zbog vlastitih rastućih troškova energije.Cijene prirodnog plina u Sjedinjenim Državama su se ove godine utrostručile i mogle bi porasti kako američke kompanije pokušavaju pristupiti unosnim izvoznim tržištima LNG-a u Evropi i Aziji.Ako cijene energije budu dalje porasle, američki političari će biti pod pritiskom da ograniče izvoz kako bi očuvali pristupačnost energije u Sjevernoj Americi.

Suočeni sa slabijom Evropom, američki kreatori politike će htjeti kultivirati širi krug istomišljenika ekonomskih saveznika u međunarodnim organizacijama kao što su Ujedinjene nacije, Svjetska trgovinska organizacija i Međunarodni monetarni fond.To bi moglo značiti veće udvaranje srednjim silama poput Indije, Brazila i Indonezije.Ipak, čini se da je Evropu teško zamijeniti.Sjedinjene Države su decenijama imale koristi od zajedničkih ekonomskih interesa i razumijevanja s kontinentom.U onoj mjeri u kojoj ekonomska snaga Evrope sada opada, Sjedinjene Države će se suočiti sa čvršćim otporom svojoj viziji međunarodnog poretka koji u velikoj mjeri favorizuje demokratiju.